U Tivatu za šolju kafe plaćamo toliko koliko u Bijelom Polju — za porodični ručak? Računamo koliko zaista vredi 100 evra u različitim gradovima Crne Gore.
Tip oglasa
Grad
Tip nekretnine
Spavaće sobe
Cijena, EUR
U Tivtu za šolju kafe plaćamo koliko u Bijelom Polju — za porodični ručak? Računamo koliko zaista vredi 100 evra u različitim gradovima Crne Gore.
U Tivatu za šolju kafe plaćamo toliko koliko u Bijelom Polju — za porodični ručak? Računamo koliko zaista vredi 100 evra u različitim gradovima Crne Gore.
Razlika u nivou života i kupovnoj moći između crnogorskih regiona danas je toliko velika da faktički formira dve paralelne realnosti — ekonomski prosperitetni jug i prestonicu, kao i znatno siromašniji sever zemlje.
Prosečne plate na primorju i u Podgorici više su za stotine evra, nezaposlenost je tamo minimalna, dok polovina stanovnika severnih opština živi na ivici siromaštva. Na kraju, istih 100 evra za stanovnika Budve ili Tivta i za porodicu iz Bijelog Polja ili Pljevalja imaju potpuno različitu vrednost: za prve je to mali deo mesečnog prihoda, za druge — značajna stavka troškova.
U nastavku — analiza svežih podataka Monstat i drugih državnih izvora, koji pokazuju koliko je taj jaz dubok i kako utiče na svakodnevni život ljudi.
Prema podacima Uprave za statistiku Monstat, nivo plata na primorju i u prestonici znatno premašuje prihode stanovnika severnih regiona. Krajem 2024. godine prosečna neto plata u najimućnijoj opštini — Tivtu — iznosila je 1.243 evra, u turističkoj Budvi — 983 evra. U isto vreme na severu su brojke mnogo skromnije: u Bijelom Polju — svega 851 evro, u Pljevljima — oko 983 evra.
Tako razlika u prihodima dovodi do toga da jedan mesec rada u Tivtu donosi gotovo 50% više novca nego u Bijelom Polju. To znači da se i vrednost 100 evra razlikuje: za stanovnika Tivta to je približno 8% prosečnog prihoda, u Budvi — 10%, dok na severu isti iznos može činiti 12% ili više porodičnog budžeta.
Formalno, za 100 evra u bilo kom delu zemlje može se kupiti ista količina namirnica ili goriva. Ali relativno opterećenje budžeta kod različitih grupa stanovništva nije uporedivo: za stanovnike severa takva kupovina je znatno teža i smanjuje preostala sredstva za osnovne potrebe.
Sliku dodatno pogoršava to što su minimalna plata i penzija jedinstvene za celu zemlju. Mnoge porodice na severu žive od minimalca od oko 600 evra ili penzije od oko 450 evra, što jedva pokriva neophodne troškove. Minimalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu, prema podacima s kraja 2023. godine, koštala je oko 830 evra, što znači da je na severu njeno pokrivanje zahtevalo gotovo dve lokalne prosečne plate. A sindikalna (socijalna) korpa je krajem 2025. godine dostigla već 2.045 evra. Ove brojke jasno pokazuju da prihodi značajnog dela severnih porodica ne dostižu ni polovinu iznosa potrebnog za dostojanstven nivo života.
Jaz između regiona vidi se ne samo u platama, već i u dostupnosti radnih mesta. Južne opštine i Podgorica faktički se nalaze u stanju pune zaposlenosti. Prema podacima s kraja prve polovine 2025. godine, stopa nezaposlenosti u četiri primorska grada bila je niža od 2%: Kotor — 1,23%, Herceg Novi — 1,56%, Budva — 1,68%, Tivat — 1,78%. U prestonici je pokazatelj iznosio oko 3–4%.
Na severu je situacija dijametralno suprotna. U nizu opština nezaposlenost dostiže i premašuje 50%: Petnjica — 68,9%, Gusinje — 61,3%, Andrijevica — 51,4%, Plav i Rožaje — oko 48%. Čak i u najvećim severnim opštinama — Bijelom Polju i Pljevljima — broj nezaposlenih je nekoliko puta veći nego na primorju. U Beranama je 2025. godine nezaposlenost iznosila približno 36%.
Pri tom je statističko smanjenje nezaposlenosti na severu delimično povezano ne sa otvaranjem radnih mesta, već sa masovnom migracijom. Mnogi stanovnici severa odlaze u Podgoricu, na primorje ili u inostranstvo, pa se broj nezaposlenih smanjuje brže nego što raste zaposlenost. Tako je u Rožajama za godinu dana registrovanih nezaposlenih bilo manje za 812 osoba, ali je broj zaposlenih porastao samo za 263 — ostatak razlike objašnjava se odlaskom.
Ekonomija regiona takođe je oslabljena posledicama privatizacije i gašenja proizvodnje. U većini severnih opština najveći poslodavci ostaju lokalne uprave i komunalne službe. Izuzetak su Pljevlja i delimično Bijelo Polje, gde još funkcionišu velika industrijska preduzeća.
Niski prihodi i nedostatak posla direktno utiču na nivo siromaštva. Prema podacima Monstata, 40% stanovništva severnih regiona živi u uslovima rizika od siromaštva — to je četiri puta više nego na primorju, gde pokazatelj iznosi oko 10,5%, i gotovo tri puta više nego u centralnom regionu (14,7%).
To potvrđuje tezu o postojanju „dve Crne Gore“. Severne opštine već decenijama spadaju u grupu sa najvećim rizikom od socijalne isključenosti, a broj njihovog stanovništva ubrzano opada. Tokom poslednje tri decenije sever je izgubio više od 50.000 stanovnika zbog odliva u južne gradove ili u inostranstvo. Smanjenje broja stanovnika umanjuje unutrašnje tržište, što dodatno usporava razvoj biznisa.
Indeks razvoja, koji država obračunava prema nivou prihoda, obrazovanja i zaposlenosti, takođe beleži ogroman jaz. U periodu 2022–2024. Budva i Tivat pokazali su 170% i 135% od proseka na nivou države. A takve opštine kao Bijelo Polje i Berane jedva su dostizale 66%, dok je Petnjica bila na svega 27%. Drugim rečima, Budva po nivou razvoja nadmašuje Petnjicu šest puta.
Uprkos tvrdnjama o ravnomernom razvoju, najveće državne investicije tradicionalno se usmeravaju u Podgoricu i primorske krajeve. U kapitalnom budžetu za 2026. godinu, od oko 400 miliona evra, većina ulaganja ponovo je koncentrisana na jug i u prestonicu — od izgradnje državnog data-centra vrednog 300 miliona do obnove infrastrukture.
Sever pri tom dobija minimalan obim investicija, a čak i najavljeni projekti — ski-centri, putevi, fabrike — često se odlažu. Primer — autoput Bar–Boljare: izgrađen je samo prvi deo trase, a ostatak je i dalje u fazi planova i projektovanja.
Strane investicije takođe češće odlaze na primorje — u turizam, nekretnine, energetiku. Podgorica i primorje stabilno privlače dve trećine svih ulaganja u zemlju.
Svi podaci — od plata i nezaposlenosti do indeksa razvoja — govore o jednom: Crna Gora je podeljena na uspešni jug i sever koji se bori. Sto evra u džepu stanovnika Budve i stanovnika Bijelog Polja — to su različiti iznosi, kao i različite perspektive mladih ljudi u Tivtu i Plavu.
Stručnjaci upozoravaju: bez razvoja severa neće biti ni održivog razvoja zemlje u celini. Vlastima predstoji da aktivnije podstiču investicije, razvijaju infrastrukturu, podržavaju lokalni biznis i završavaju ključne puteve, uključujući nastavak auto-puta ka granici sa Srbijom. Takođe su važna ulaganja u zimski turizam, poljoprivredu i novu proizvodnju.
Dok ti zadaci ne budu ispunjeni, statistika će i dalje odražavati dve nesrazmerne realnosti, a stanovnici severnih krajeva — suočavati se sa teškim izborom između života kod kuće i preseljenja tamo gde 100 evra vrede mnogo manje.
Foto: Benjamin Nolte/dpa-tmn/dpa